Postoje široko poznate priče o orlu poput one kada orao napuni četrdeset godina i orla koji je živeo među kokoškama. Prva nas uči da ako želimo da se razvijamo na pravi način moramo da se oslobodimo starih osobina, napustimo ih, da bismo mogli ponovo da se rodimo i nastavimo da živimo i napredujemo. Druga opet upozorava na opasnost od stagnacije, učaorenosti, skučenosti vidika koji sprečavaju ostvarenje najvećih sopstvenih potencijala.
Orao je simbol neverovatne moći i inteligencije. On je gospodar neba. On sve nadzire sa duhovnih visina. Njegova inteligencija i uvid doseže daleko, odozgo se sve jasnije vidi. On je taj koji u mitu o Psihi pomaže Psihi da reši jedan od zadataka tako što stiže do izvora i uzima vodu. On je sama volja – samo volja može da probudi volju. I u Rimu, orao na Jupiterovom žezlu je simbol volje. On je povezivan sa suncem, uzvišenim duhom kod starih Grka i Persijanaca kao i sa bogom Zevsom. On je grmljavina i munja, stvoritelj. On predstavlja plemstvo, moć i rat. Kao inicijatska ptica koja leti iz jednog sveta u drugi, on obnavlja i vodi duše. Još od praistorije kolektivni je simbol snage i moći. Dvoglavi orao pojačava ovo značenje i ima udvostručenu moć.
